Hotel „Aziza“ temelji se na porodičnoj tradiciji staroj više od devedeset godina. Početak te tradicije je mala pekara na Baščaršiji, koju je iznajmio Muharem Poričanin još davne 1923. Ta pekara je omogućila da se odnjeguje i podigne porodica od četrnaest članova, koja nastavlja tradiciju koju je Muharem počeo graditi. Nastavljajući tradiciju, izgradili su hotel, posvećen onoj čije ime nosi, ime majke, voljene i brižne žene, Mehmedove Azize.
Mehmed, Muharemov bratić, od treće godine živio je sa Muharemom i njegovom suprugom Sabahetom, koji nisu imali djece. Odrastajući u Muharemovoj pekari i prateći ga u poslu, zavolio je Mehmed miris svježe pečenog hljeba, peciva i somuna. Zavolio toliko da je odlučio i sam postati pekar, iako su ga školovali za mašinskog tehničara. Godinama je usavršavao taj zanat i radio u pekari rame uz rame sa amidžom Muharemom, koji mu je ljubav prema pekarstvu na kraju ostavio u amanet.
Ostavio je Muharem Mehmedu i mnogo više u amanet od ljubavi za mirisom hljeba i somuna, a da to nije znao. Tako je sudbina htjela da baš u komšiluku pekare 1967. godine posao nađe mlada trgovkinja Aziza, u koju se Mehmed odmah zagledao, a s kojom i dan danas sretno živi.
Današnja pekara nalazi se u objeku koji je 1953. godine kupio amidža Muharem. Danas pekara izrađuje više od dvadeset različitih vrsta hljeba, peciva i kolača, koje dnevno dostavljaju svojim brojnim i vjernim kupcima. Ipak, Mehmedu su najdraži oni koji dođu „na noge“, u pekaru, pa se malo popriča i sazna nešto novo. „Vazda je lijepo sresti se sa novim insanom i popričat'. Dunjaluk je pun različitog cvijeća, i svako ima svoju priču. Ja sam ih se puno lijepih naslušao u svojoj pekari, a da nigdje nisam morao ići!“, kaže Mehmed.
Pekaru će, kaže, ostaviti djeci da se i po njoj sjećaju oca, a Hotel „Aziza“ je sagradio kako bi se trajno sjećali majke Azize. „Između oca (pekare) i majke (hotela) moja bi porodica trebala uvijek biti zbrinuta“, kaže Mehmed.
Pekara „Poričanin“ izrađuje posebna peciva za Azizin hotel, da gosti mogu svakodnevno uživati u Mehmedovom umijeću, omamljeni mirisom pekare koji je onomad i Mehmeda začarao; pa da se i zbog toga vraćaju Hotelu, kao što se Mehmed svaki dan vraća svojoj Azizi.